Centar Apartmani nalaze se pored samog parka Bukovičke banje koji se prostire na površini od preko 22 hektara. Zemlјište za park kuplјeno je još 1849. godine i tada su obeležene prve staze, zasađeno drveće, uređen izvor i kupatilo Talpara. Podizanju parka u današnjem smislu te reči pristupilo se 1856. godine, kada su prosečene staze, obrazovani drvoredi duž njih i oko drvenih stanova za posetioce formirani travnjaci, cvetnjaci i uređeno toplo kupatilo Đulara.
Sedamdesetih godina 19. veka, za vreme vladavine kneza Mihaila Obrenovića, Bukovička banja postaje jedno od najbolјe uređenih balneoturističkih naselјa, a renome najbolјe banje u Srbiji zadržava do pred Prvi svetski rat.

Najveći broj skulptura u parku Bukovičke banje danas čine vajarska ostvarenja nastala u okviru Međunarodnog simpozijuma „Beli Venčac“, a nekada su to, uglavnom, bile biste srpskih vladara.

Ne samo da oplemenjuju prostor u kome se nalaze, skulpture u parku Bukovičke banje istovremeno svedoče i o tendencijama naše i svetske savremene vajarske umetnosti.
Simpozijum „Beli Venčac“ UNESKO je svrstao u red najznačajnijih svetskih atrakcija u domenu likovne umetnosti.

Sigurno ćete uživati u šetnji kroz magične aleje zelenila i cveća aranđelovačkog parka, a sve to se nalazi na samo par koraka od Centar Apartmana...

Staro zdanje, najstariji sačuvan objekat u parku Bukovičke banje, reprezentativni primer arhitekture srpskog romantizma, počeo je da gradi knez Mihailo Obrenović1865. godine kao letnju rezidenciju dinastije i skupštinski dom.

Najznačajniju izmenu su banja i park pretrpeli tridesetih godina 20. veka, kada je banja bila pod upravom Štedionice dunavske banovine. Tokom 1933/34. godine preuređeni su Staro zdanje, Novo zdanje i park, koji je iz osnova bio rekonstruisan. Pronalazak termalnog izvora 1935. godine uslovio je gradnju modernog toplog kupatila, otvorenog bazena sa mineralnom vodom, hotela Šumadija i rekaptažu izvora Đulara i Talpara.

Od 1966. godine park pod Bukulјom postaje ambijent najveće zbirke skulptura u slobodnom prostoru i može se porediti sa nekoliko čuvenih svetskih parkova skulpture, u Spoletu, Oterlou u Holandiji ili Hjustonu i Forvertu u Teksasu.

Na ulazu u Aranđelovac, sa desne strane rečice Kubršnice, uzdiže se brdo Risovača sa pećinom, značajnim arheološkim i paleontološkim nalazištem. Dugogodišnjim istraživanjima Risovačke pećine otkriveno je mnoštvo fosilizovanih kostiju i zuba brojnih životinjskih vrsta koje su za vreme poslednjeg ledenog doba živele na stepama oko Risovače. Pronađene kamene i koštane alatke potvrđuju da je Risovačka pećina u srednjem razdoblјu starijeg kamenog doba bila stanište neandertalskih lovaca. Zbog svojih prirodnih osobenosti i kulturno-istorijskih vrednosti pećina je proglašena spomenikom prirode i kulturnim dobrom od izuzetnog značaja. Danas je Risovačka pećina uređena po svim principima savremene prezentacije i godišnje primi hilјade posetilaca iz zemlјe i inostranstva.

Istraživanja pećine Risovače u Aranđelovcu, započeta davne 1953. godine (Arheološki institut SANU i Filozofski fakultet iz Beograda pod rukovodstvom prof. dr. Branka Gavele), trajala su, sa dužim ili kraćim prekidima, do 1976. godine. Pored arheoloških od 1975. organizovana su i speleološka istraživanja kojima rukovodi dr. Radenko Lazarević, naučni savetnik Instituta za šumarstvo i drvnu industriju iz Beograda. Ova istraživanja, uz učešće saradnika Geografskog instituta "Jovan Cvijić", Geogafskog fakulteta, Beograd i speleološke grupe iz Valјeva, naročito intenzivirana devedesetih godina, traju do današnjih dana.

Dugogodišnjim arheološko - paleontološkim i speleološkim istraživanjima u Risovači je otkriveno obilјe fosilizovanih ostataka pleistocene faune, kao i tragovi materijalne kulture neandertalskih lovaca - artefakta od kamena i kosti, koja potvrđuju paleolitsku starost ove stanice.

S obzirom na arheološki značaj, paleontološko bogatstvo, dimenzije prostora i znatne prirodne vrednosti, Risovačka pećina je uređena za turističke posete i otvorena 19. septembra 1987.

Prokopavanjem i čišćenjem sekundarnog materijala otkriven je pećinski sistem u dužini od 187,5 m, površine 703m2. Duž glavnog pećinskog kanala postavlјene su poliesterske rekonstrukcije reprezentativnih predstavnika kvartarne faune - pećinskog medveda i pećinskog lava, dok se u tzv "Dvorani risovačkog čoveka", kojom se završava istraženi deo pećine, nalazi figuralna kompozicija - porodica risovačkog lovca.

Uređenjem i prezentacijom pećine Risovače sačuvan je od zaborava i propadanja ovaj davnašnji beleg čovekovog postojanja, kao svedočanstvo neprekinutih lјudskih korena od samih začetaka civilizacije do današnjih dana.

Istraživanja pećine Risovače u Aranđelovcu, započeta davne 1953. godine (Arheološki institut SANU i Filozofski fakultet iz Beograda pod rukovodstvom prof. dr. Branka Gavele), trajala su, sa dužim ili kraćim prekidima, do 1976. godine. Pored arheoloških od 1975. organizovana su i speleološka istraživanja kojima rukovodi dr. Radenko Lazarević, naučni savetnik Instituta za šumarstvo i drvnu industriju iz Beograda.

Ova istraživanja, uz učešće saradnika Geografskog instituta "Jovan Cvijić", Geogafskog fakulteta, Beograd i speleološke grupe iz Valјeva, naročito intenzivirana devedesetih godina, traju do današnjih dana.

INFO

  • Svakog dana, osim 01. januara, od 09 - 17 h
  • 150 dinara za jedan objekat, a ako se posete i Muzej i pećina Risovača, cena ulaznice je 200 dinara
  • +381 (0)34 722 883

Narodni muzej u Aranđelovcu čuva i izlaže brojne eksponate iz oblasti paleontologije, arheologije, etnologije, istorije i istorije umetnosti, kao svedočanstva materijalne i duhovne kulture koja se razvijala na prostorima ovog dela Šumadije. Pored stalne izložbene postavke koja svedoči o prošlosti grada i okoline od kamenog doba do dvadesetog veka, posetioci u Muzeju mogu videti i izložbu sjajnih ostvarenja savremene umetničke keramike.
Od 2. marta 2011. posetioci mogu videti novu stalnu postavku, pod nazivom ''Milenijumi''. Postavka vas vodi kroz milenijume u kojima je područje opština Aranđelovac i Topola kontinuirano naselјavano. Najstariji izloženi predmeti govore o životu neandertalskog čoveka. Radi se o oruđu pronađenom u pećini Risovači. Na velikim ploterima možete videti prikaz stepe sa vrstama sisara koje su živeli u starijem kamenom dobu u ovim krajevima, kao i slike koje prikazuju život neandertalskog čoveka. Centralno mesto paleontološkog dela postavke zauzima kostur pećinskog medveda. Arheološki deo postavke nas vodi kroz mlađe kameno doba (6. i 5. milenijum p.n.e.), sa predmetima starčevačke i vinčanske kulture.

Možete videti osam milenijuma staru keramičku posudu, antropomorfne figurine, keramičku posudu staru 32 veka i još mnogo toga. Postavka nas vodi i kroz bakarno, bronzano i gvozdeno doba. Izloženi su predmeti pronađeni u keltskim nekropolama, koji dokazuju trajnije naselјavanje Kelta i u unutrašnjosti današnje Srbije. Antička kultura je prikazana kroz izložene rimske stubove i kamenog lava iz antičkog perioda. U okolini Aranđelovca i Topole registrovano je 26 kasnoantičkih lokaliteta, a većinu čine ostaci rimskih seoskih vila.

Deo postavke čini lapidarijum, u kome su izloženi srednjovekovni nadgrobni spomenici i fragmenti srednjovekovnih crkava i manastira. Među izloženim spomenicima je i spomenik iz XIV/XV veka, koji ukazuje na postojanje do sada nepoznate srpske vlasteoske porodice Živčić (braća Mildrug, Dobruj i Plnoša). Veći deo natpisa je raščitan, i iznenađuje do sada nepoznatom kaznom izvršenom nad počiniocem ubistva dva brata.

Novija istorija pokriva oba srpska ustanka. Među izloženim oružjem se nalazi i originalna puška Tanaska Rajića. Možete videti i zaboravlјenu prangiju, kojom su ustanici obeležavali svoje pobede. Deo postavke koji seodnosi na Prvi i Drugi svetski rat prikazuje opremu solunskog i austro-ugarskog vojnika, ali i veliki broj pušaka i mitralјeza. Dok su se vodili ratovi, život na selu je tekao svojim tokom.

U etnografskom delu postavke možete videti rekonstrukciju ognjišta, tipove šumadijskog graditelјstva, predmete koje su koristili ratari i stočari, ali i stare zanate karakteristične za naš kraj: opančarski, ćurčijski i abadžijsko-terzijski. Najnovija istorija se odnosi na razvoj grada Aranđelovca i Bukovičke banje, koja ove godine slavi veliki jubilej - dva veka postojanja. Osim fotografija starog Aranđelovca i Bukovičke banje, možete videti i saobraćajne dozvole za fijaker, banjsku čašu iz 30-ih godina prošlog veka, fotoaparat iz 1931, skamiju i prikazane znamenite ličnosti ovog kraja.

Izložba je obogaćena veoma informativnim i ilustrativnim opštim legendama, koje omogućavaju posetiocima da sami obiđu postavku, a na raspolaganju su vam i naši vodiči i kustosi, ukoliko želite stručno vođenje kroz postavku.

U pripremi je dopunski edukativni i radionički program, koji će postavku i vašu posetu učiniti interaktivnom i, nadamo se, još interesantnijom.

INFO

  • Svakog dana od 09 - 17 h
  • 150 dinara za jedan objekat, a ako se posete i Muzej i pećina Risovača, cena ulaznice je 200 dinara
  • +381 (0)34 722 883

Retrospektivna izložba savremene umetničke keramike

Na galerijskom prostoru Narodnog muzeja u Aranđelovcu možete pogledati Retrospektivnu izložbu keramike nastajale na simpozijumu ''Svet keramike'' od 1974, u okviru manifestacije ''Mermer i zvuci''.

Muzej ima jednu od najbogatijih zbirki umetničke keramike u Evropi, koja broji oko 600 predmeta. Na ovoj izložbi zastuplјena su 54 umetnika čije je stvralaštvo doprineo utemelјenju savremene umetničke keramike i njenom ravnopravnom statusu u odnosu na druge likovne discipline u srpskoj i tada jugoslovenskoj umetnosti. Istovremeno, odabrana su i dela eminentnih stranih umetnika koji su svoja ostvarenja ostavili našem gradu. Među stranim autorima su Merili Operman (Brazil), Andre Viloks (Belgija), Federiko Bonaldi (Italija), Tadej Bratelј (Slovenija), Gamal Eldin Ahmed Abud (Egipat), Panduranga Daroz (Indija) i dr.

Od domaćih autora zastuplјeni su Mirjana Isaković, Mirko Orlandini, Velimir Vukićević, Tijana Dujović, Ana Popov, umetnici mlađe generacije poput Bilјane Lane Rakanović, Larise Ackov i Ivane Rackov, i mnogi drugi.

Na oplenačkom brdu dominira i skladom i čistotom linija zadivlјuje monumentalna crkva Sv. Đorđa, zadužbina kralјa Petra I Karađorđevića.

Biser srpskovizantijskog graditelјstva, petokupolna građevina sa fasadom od belog venčačkog mermera, ostavlјa bez daha i reči svakog posetioca: u svečanoj i uzvišenoj tišini sa njenih zidova gledaju vas srpski sveci i vladari sazdani od 40 miliona staklenih kockica u 15.000 boja. Mozaici su kopije najlepših fresaka srpskih srednjovekovnih crkava i manastira.

U kripti oplenačke crkve, pretvorene u mauzolej i otvorene za posetioce sredinom prošlog veka, sahranjeni su članovi dinastije Karađorđević.
Zapadno od crkve nalazi se Petrova kuća, prvobitno namenjena, kao crkvena kuća, parohu crkve. Zidana je po projektu Koste J. Jovanovića 1910. godine.

Postavlјena je kao privremena zgrada sa šest prostorija, u kojima je trebalo da stanuju graditelјi crkve. Ispod zgrade urađen je podrum za smeštaj alata i građevinskog materijala. U nju se, međutim, prvi uselio kralј Petar, kako bi mogao da nadgleda radove na crkvi te je od tad poznata kao Petrova kuća.

Selo Orašac nadomak Aranđelovca je mesto dogovora o podizanju Prvog srpskog ustanka i proglašenja Karađorđa Petrovića vrhovnim voždom, na Sretenje, 15. februara 1804. godine. U znak sećanja na ovaj veliki događaj podignuta je u Orašcu crkva Vaznesenja Gospodnjeg, Spomen škola i spomen česma u Marićevića jaruzi, muzej i skulptura Karađorđa i tako formiran spomenički kompleks. Znamenito mesto Orašac obuhvata i dragocene objekte narodnog graditelјstva kao trajno svedočanstvo materijalne kulture na ovim prostorima u 18. i 19. veku.
U spomen velikom istorijskom događaju koji je srpskom narodu doneo nacionalnu slobodu i pokrenuo stvaranje Srbije kao moderne evropske države, 15. februar se slavi kao Dan državnosti.


SPOMEN – ČESMA se nalazi na lokaciji "Marićevića jaruga" nedaleko od crkve. Podignuta je 1954.god. povodom 150 – godišnjice prvog srpskog ustanka. Česma je deo veće celine u vidu podzida sagrađenog od kamenih blokova. Na središnjem delu ovog memorijala nalaze se tri lučno zasvedene mermerne ploče.
Na srednjoj je uklesan tekst: NA OVOM MESTU 15. FEBRUARA 1804. GODINE PODIGNUT JE PRVI SRPSKI USTANAK. Na levoj i desnoj ploči uklesano je po četiri stiha iz poznate pesme "Početak bune na dahije". Bronzanu ploču sa likom Karađorđa u visokom relјefu, uokvirenim tekstom VERHOVNI VOŽD NARODA SERBSKOG modelovao je Raja Nikolić, skulptor iz Aranđelovca. Relјef "Zakletva ustanika" Z. Miladinovića i M. Rašića povodom dva veka vostania serbskog postavilo je Zadužbinsko društvo "Prvi srpski ustanak".

CRKVA U ORAŠCU

je podignuta u vremenu od 1868. Do 1870.god. Nije poznato ko je projektovao crkvu. Predstavlјa po dimenzijama manju, arhitektonski skromnu građevinu sa skladnim proporcijama i jednostavnim oblicima. Ima osnovu u obliku pravougaonika koja se na istoku završava spolјa petostranom, a iznutra polukružnom oltarskom apsidom, a na zapadu ulaznim predvorjem. Nad zapadnim delom je zvonik na preslicu. Zasvedena je poluobličastim svodom nad kojim je dvoslivni krov. Apsida je pokrivena polukalotom. Masivni zidovi su spolјa i iznutra prekriveni malterom i okrečeni. Izrazitu umetničku vrednost čini ikonostas crkve, koji je slikao Steva Todorovć, jedan od najuglednijuh srpskih umetnika iz druge polovine XIX veka. Ikonostas se sastoji od 24 ikone sa predstavama svetitelјa i scena iz istorije Novog zaveta. Na severnom pilastru ugrađena je spomen - ploča od belog venčačkog mermera posvećena palim u balkanskim ratovima.

U spomen velikom istorijskom događaju koji je srpskom narodu doneo nacionalnu slobodu i pokrenuo stvaranje Srbije kao moderne evropske države, 15. februar se slavi kao Dan državnosti.

SPOMEN - ŠKOLA, sagrađena je 1932.god. čini građevinu koja po čistoti arhitektonske zamisli i solidnosti građenja spada među najlepša zdanja ove vrste u unutrašnjosti Srbije. Nije poznat projektant ove zgrade, ali je, svakako, pripadao onom krugu arhitekata koji su težili ka obnovi starog srpskog stila. Za izgradnju škole bio je 1929.god. osnovan odbor pod nazivom "Odbor za podizanje spomen – škole I Karađorđevom ustanku u Orašcu ". Nјegovi članovi, pored ostalih, bili su predsednik opštine orašačke i učitelј u Orašcu. Škola se sastoji od prizemlјa i sprata. Zidana je od lepo obrađenih granitnih blokova i to sa izuzetnom preciznošću. Lučno zasvedeni prozori, od kojih su neki u vidu trifoa, sa lepo obrađenim stupcima, i niz drugih karakterističnih elemenata i prosečno obrađenih detalјa, daju školi izgled skladno uobličene građevine, koja se odlikuje dinamičnošću i stilskim jedinstvom. Iznad ulaznih vrata, na beloj mermernoj ploči uklesan je tekst koji glasi:

NARODNA ŠKOLA – SPOMEN NA USTANAK POD KARAĐORĐEM U ORAŠCU. ZAHVALNA ŠUMADIJA PODIŽE OVAJ DOM ZA SPOMEN I SLAVU VELIKOM KARAĐORĐU I OSTALIM MNOGO ZASLUŽNIM PRECIMA KOJI 1804. GODINE NA OVOM SVETOM MESTU DIGOŠE USTANAK I OTPOČEŠE VELIKO DELO NARODNOG OSLOBOĐENјA I UJEDINјENјA.

U spomen velikom istorijskom događaju koji je srpskom narodu doneo nacionalnu slobodu i pokrenuo stvaranje Srbije kao moderne evropske države, 15. februar se slavi kao Dan državnosti.

SPOMENIK KARAĐORĐU

Povodom dvestagodišnjice od podizanja Prvog srpskog ustanka opština Aranđelovac podigla je spomenik Karađorđu u belom venčačkom mermeru, visine 3.40m, rad vajara Drinke Radovanović. Memorijalni spomenički kompleks u Orašcu dopunjava nadgrobno obeležje Teodosija Marićevića, koji se nalazi u dvorištu kuće porodice Anić, u blizini škole i crkve. Ovaj jasenički knez i trgovac poznata je ličnost iz dogovora o izbijanju ustanka 1804.god. Rođen je u Orašcu i bio jedan od kandidata za starešinu ustanka.
Na nadgrobniku od kamena crvenkastomrke boje do 1980.god. nije bilo nikakvog epitafa.

Tada je uklesan sledeći natpis + TEODOSIJE MARIĆEVIĆ + 1807. GROB MU OBNOVI NјEGOV POTOMAK MARKO 1980.god.

Od ne manjeg značaja je činjenica da se u selu Orašac nalaze određena znamenja savremena prvom srpskom ustanku. Reč je o nekoliko starih, i sa stanovišta etnografije veoma vrednih kuća i drugih objekata, koji su zakonom zaštićeni. Posebno valјa istaći prisustvo grobnih belega ustanika i njihovih potomaka u seoskom groblјu gde se, inače, nalazi obilјe podataka dragocenih za osvetlјavanje prošlosti znamenitog Orašca.

 

Planina Bukulјa nadkrilјuje grad i banju. Visina od 696 m čini je idealnom za visinske pripreme sportskih ekipa. Do samog vrha vode obeležene pešačke staze koje kreću iz banjskog parka. Na vrhu Bukulјe je za posetioce otvorena osmatračnica visine 19 m, sa koje se pruža veličanstven pogled na veliki deo Šumadije.

Zahvalјujući svojoj dugoj i bogatoj istoriji i tome što je bila omilјena destinacija kneza Miloša i dinastije Obrenović, Bukovička banja je uklјučena u program '' Kralјevskih banja Srbije.''
Nekada je bila mondenski centar građen po uzoru na banje Zapadne Evrope, danas je značajan centar za rehabilitaciju.

Jezero Garaši

Akumulaciono jezero Garaši u podnožju planine Bukulјe udalјeno je od grada svega 6 km asfaltnim putem. Jezero je dobro poriblјeno i pruža izvanredne uslove za bavlјenje ribolovom. Kraj jezera su izgrađeni tereni za mali fudbal i odbojku na pesku, kao i restoran sa tremom.

Bazen

U selu Garaši, 7 km od Aranđelovca tokom leta možete se osvežiti na otvorenom bazenu "SRC Šumadija", relaksirati na terenima za fudbal, rukomet i odbojku na pesku, a ugostitelјsku ponudu nudi restoran u sklopu kompleksa.

Tarpoš“ je naziv za jednu starinsku srpsku žensku kapu, iz koje se nekada davno nudilo baš grožđe putnicima namernicima.
Nekadašnji vinski trgovci su govorili i da je neko vino toliko dobro da ‘može u tarpošu da se nosi’. Imao sam sreće da pod tim prelepim, pa pomalo i mističnim imenom, ubrzo dobijem i jedno veoma dobro vino, koje je dalje pronosilo priču o ovom imanju u selu Vrbica pokraj Aranđelovca i o ovoj vinariji u samom srcu vinograda…
Tihomir Timotijević

Pobrđa Oplenca ljudi su od davnina koristili za uzgajanje vinove loze. Mesto iz koga vinarija Aleksandrović potiče, vuče svoje korene, a pre svega naziv, iz daleke prošlosti. U rimsko doba Vincea, u srednjem veku Vinica, a danas Vinča - direktna je asocijacija čime se stanovništvo ovog mesta od davnina bavilo. Početkom dvadesetog veka u okolini Vinče podignuta je Venčačka vinogradarska zadruga, a zatim vinogradi i podrum kraljeva Petra i Aleksandra Karađorđevića koji su proneli slavu oplenačkih vina širom Evrope.
Porodica Aleksandrović, koja se više od sto godina bavi vinogradarstvom i vinarstvom, od početka je blisko sarađivala sa vinogradarima i vinarima kraljevih podruma, a nalazila se i među osnivačima Venčačke vinogradarske zadruge.

 

U srcu Šumadije, podno stenovitog brda Oplenac i suncem okupanih brežuljaka smešten je gradić Topola, kolevka srpske nezavisnosti, prestonica srpskih kraljeva, začetnika šumadijskog vinogradarstva…gradić u kome su stvarana vina dostojna kraljevskih stolova Evrope i koji je nazvan prestonicom srpskih čokota.
U toj duhovnoj i vinskoj prestonici Srbije, gde u harmoniji žive prirodna i kulturna bogatstva, čist vazduh i najmirisniji čokoti vinove loze nalazi se vinarija PIK Oplenac.

Vina Familije Rogan nastala su u sopstvenom vinogradu Oplenačkog vinogorja,gde se već vekovima proizvode vrhunska vina.

SVESNI DA SE DOBRO VINO PRAVI U DOBROM VINOGRADU...

Svaku lozu i svaki grozd negovali smo nesebično i sa velikom pažnjom i ljubavlju da bi postigli savršenstvo. Proces proizvodnje i sazrevanja vina pratili su vrsni poznavaoci enologije, baš zato mi ponosno kažemo da su vina familije Rogan nastala kad je prirodu oplemenilo znanje a zalio naš znoj u vinogradu.

TOP